Potpuno izbacivanje šećera iz ishrane mnogi smatraju jednim od najvažnijih koraka ka zdravijem načinu života. Međutim, novo istraživanje pokazuje da takav pristup možda nije uvijek najbolje rješenje.
Studija predstavljena na godišnjem sastanku Endokrinog društva u Sjedinjenim Američkim Državama (ENDO 2026) sugeriše da potpuni izostanak saharoze iz ishrane može negativno uticati na zdravlje crijeva i poremetiti pojedine metaboličke procese.
Eksperiment donio iznenađujuće rezultate
Naučnici sa Dasman instituta za dijabetes u Kuvajtu sproveli su šesnaestonedjeljno istraživanje na dvije grupe miševa.
Obje grupe bile su na ishrani sa niskim udjelom masti, ali je jedna konzumirala kontrolisanu količinu saharoze, dok je drugoj šećer u potpunosti izbačen iz ishrane.
Tokom istraživanja pratili su tjelesnu težinu, nivo glukoze u krvi, osjetljivost na insulin, hormone, upalne procese i sastav crijevne mikrobiote.
Iako miševi koji nisu unosili šećer nijesu dobili više kilograma od kontrolne grupe, rezultati su pokazali da su imali znatno lošije pokazatelje unutrašnjeg zdravlja.
Poremećaj crijevne flore i veći rizik od upala
Glavni autor istraživanja, dr Rašid Ahmad, istakao je da potpuno uklanjanje saharoze iz ishrane može dovesti do narušavanja ravnoteže crijevnih bakterija, pojačanih upalnih procesa i metaboličkih poremećaja.
Kod životinja koje nijesu unosile šećer zabilježena je neravnoteža crijevne mikrobiote, upale crijeva i jetre, slabija regulacija glukoze, insulinska rezistencija, kao i promjene koje se dovode u vezu sa razvojem masne jetre.
Umjerenost umjesto krajnosti
Iako su štetni efekti prekomjernog unosa šećera odavno poznati, istraživači ističu da se mnogo manje pažnje posvećivalo mogućim posljedicama njegovog potpunog izbacivanja iz ishrane.
Prema njihovim zaključcima, određena količina ugljenih hidrata može imati važnu ulogu u očuvanju ravnoteže između imunog sistema i crijevnog mikrobioma.
Ipak, autori naglašavaju da su rezultati dobijeni na životinjskom modelu i da su potrebna dodatna istraživanja na ljudima kako bi se potvrdilo da li se isti efekti mogu očekivati i kod ljudi.
