Ovog 1. maja, umjesto mirisa roštilja i sindikalnih proslava, u domovima hiljada radnika širom Bosne i Hercegovine vlada muk. Kapije giganata koji su decenijama hranili generacije – Koksare Lukavac, Nove Željezare Zenica i Nove Ljubije – zauvijek su zatvorene.
Za njih Praznik rada nije dan odmora, već prvi dan surove borbe za koru hljeba na evidenciji zavoda za zapošljavanje.
Crni bilans: Pad industrijskih giganata
U samo nekoliko mjeseci, privredna slika BiH se urušila kao kula od karata. Brojke su neumoljive:
- Koksara Lukavac: Ugašena proizvodnja u februaru. Na birou je 500 radnika, dok je preostalih 300 u neizvjesnoj potrazi.
- Nova Ljubija (Prijedor): Otvoren stečaj. Više od 450 radnika 1. maj dočekuje bez jasne perspektive.
- Željezara Zenica: Gasi se integralna proizvodnja nakon 133 godine postojanja. Ugroženo je 1.900 direktnih i nevjerovatnih 12.000 indirektnih radnih mjesta!
„Ako su spremni da ugase nešto što je preživjelo tri rata i što je kičma ove zemlje, jasno je koliko je situacija ozbiljna,“ poručuju sindikalci iz Zenice.
Domino efekat: Željeznice Srpske na udaru!
Propast teške industrije povlači sve za sobom. Željeznice Republike Srpske ostale su bez 65% svojih prihoda jer više nemaju šta da prevoze. „Radnici dolaze na posao, a bukvalno nemaju šta da rade“, upozorava Dragan Peulić, predsjednik Sindikata ŽRS.
Hrvatska postaje “obećana zemlja”
Dok Savjet ministara BiH odbija uredbe za zaštitu domaće proizvodnje, radnici pakuju kofere.
„Mladi radnici već uveliko traže posao u Sloveniji i Hrvatskoj. Čini se da Hrvatska polako postaje ‘obećana zemlja’ za naš narod,“ kaže Dario Antonić iz Prijedora.
Ko je kriv za gašenje “brodova koji tonu”?
- Koksara: Dugovi veći od pola milijarde KM i otkazivanje saradnje sa Smederevom zapečatili su joj sudbinu.
- Nova Ljubija: Vlasnik procijenio da mu se poslovanje ne isplati zbog svakodnevnih gubitaka.
- Željezara Zenica: Uprava tvrdi da je proizvodnja čelika postala ekonomski neodrživa, dok reakcija vlasti na vapaje za pomoć potpuno izostaje.
PITANJA ZA VLASTI:
Dok se političari fotografišu na prvomajskim izletištima, ko će odgovoriti radnicima koji su proveli decenije pored užarenih peći, a danas ostaju na ulici? Da li je BiH digla ruke od svoje industrije?
Šta mislite? Ima li spasa za radničku klasu u BiH ili je jedini izlaz “karta u jednom pravcu”? Pišite nam u komentarima!
