Fikret Hadžić, u narodu poznatiji kao Hadžija, ponovo je na slobodi. Nakon pune 24 godine provedene iza rešetaka zbog trostrukog ubistva koje je 2002. godine potreslo Bosnu i Hercegovinu, Hadžija se vratio u svoj dom u Lukavcu. Iako je prošlo skoro četvrt vijeka, sjećanja na krvavi 1. maj i sudbonosni sukob sa porodicom Kasumović i dalje ne blijede, a on je prvi put nakon izlaska na kapiju zatvora odlučio da otvori dušu.
Dan kada je ponovo udahnuo slobodu nije proslavio uz pjesmu, već uz rijeku suza. Kako sam priznaje, plakao je cijeli dan, shrvan emocijama i težinom godina koje su nepovratno prošle. Iako je te 2002. godine tvrdio da je bio žrtva fizičkog napada i da je uzeo oružje u ruke jer policija nije reagovala na njegove vapaje, danas, sa sijedom glavom, šalje sasvim drugačiju poruku javnosti.
“Ne uzimajte pravdu u svoje ruke i ne idite mojim putem”, poručuje Hadžija svima koji se nađu u bezizlaznim situacijama. Kroz drhtav glas priznaje da je cijena koju je platio previsoka i da bi danas, da može da bira, radije izabrao sopstvenu smrt nego decenije provedene u zatvorskim zidinama.
Njegov povratak u Lukavac izazvao je pravu pometnju. Telefon mu ne prestaje zvoniti, a od podrške naroda tri dana nije oka sklopio. Prijatelji i poznanici, koji ga nisu zaboravili ni nakon dvije decenije, odmah su mu pritekli u pomoć – na poklon je dobio automobil i novac kako bi mogao započeti novi život. Ipak, on u Bosni ne planira ostati. Cilj mu je jasan: završiti papirologiju i otići u Njemačku da radi, trudeći se da ostatak života provede u miru i poštenom radu.
Osvrnuo se i na preživjelog člana porodice Kasumović, poručivši kratko i jasno da niko ne treba da strahuje od njega. Ono što je urađeno, ostaje u prošlosti, a on se tim mračnim stazama više ne planira vraćati. Pred njim je sada novi put, onaj na kojem pokušava pronaći mir koji je izgubio prije više od dvije decenije.
