Politička istorija Republike Srpske bogatija je za fenomen koji bi se mogao nazvati „premijerski perpetuum mobile“. U svega pola godine, Srpska je formalno dobila tri nove vlade, ali sa istim kormilarom – Savom Minićem. Dok premijer po treći put obilježava „prvih 100 dana“ svog mandata, javnost se s pravom pita: da li je riječ o strateškom vođenju entiteta ili o pravnoj gimnastici kojom se pokušava zakrpiti ustavna kriza nastala nakon odlaska Milorada Dodika sa funkcije predsjednika?
Tri ostavke, jedan čovjek: Hronologija pravnog lavirinta
Da bi se razumio trenutni položaj Minićeve vlade, potrebno je raspetljati čvor imenovanja koji podsjeća na politički triler:
- Septembar 2025: Nakon ostavke Radovana Viškovića, Minić dolazi na čelo Vlade na prijedlog Milorada Dodika.
- Januar 2026: Zbog sumnje u legalnost imenovanja (jer je Dodiku Sud BiH oduzeo mandat), Minić podnosi ostavku, da bi ga odmah potom predložila v. d. predsjednica Ana Trišić Babić.
- Mart 2026: Pošto Ustav RS ne poznaje funkciju „v. d. predsjednika“, Minić ponovo podnosi ostavku kako bi bio izabran po treći put, pokušavajući da konačno legalizuje svoj status.
Borci na nogama: Zakon koji je „promašio temu“
Dok se premijer bavi proslavama jubileja svoje „nove-stare“ vladavine, na stolu ga čekaju nagomilani problemi. Najveći potres izazvao je novi Zakon o pravima boraca, koji bi se pred poslanicima trebao naći 19. maja. Umjesto rješenja, ovaj dokument je postao fitilj za nezadovoljstvo ratnih veterana.
- Izostanak revizije: Ključna zamjerka boraca je što zakon uopšte ne predviđa proces utvrđivanja ko su „lažni borci“, što je decenijski zahtjev istinskih veterana.
- Kritike udruženja: Radna grupa je radila godinu dana, ali rezultat je, prema ocjenama veterana, kozmetički zahvat koji ne rješava suštinske probleme njihove egzistencije.
Ekonomski bilans: Milionska zaduženja kao „uspjeh“
Najbrutalniju ocjenu rada Minićevog kabineta iznio je lider Liste Za pravdu i red, Nebojša Vukanović. Prema njegovim tvrdnjama, dok se u javnosti servira priča o stabilnosti, iza kulisa se odvija opasna ekonomska operacija.
„Premijer Savo Minić na dnevnom nivou u inostranstvu zaduživao nas je svakodnevno po 15 miliona KM… Nažalost, većina građana je srećna dok se isplaćuju plate i nije svjesna da je ovo put u propast“, poručio je Vukanović.
Zaključak: Put u budućnost pod hipotekom?
Postavlja se pitanje: koliko puta se ista vlada može proglasiti „novom“ prije nego što problemi postanu stariji od samih ministara? Dok Minićeva administracija pokušava da održi privid normalnosti redovnim isplatama iz budžeta koji se puni kreditima, realnost na terenu – od nezadovoljnih boraca do neuplaćenih doprinosa radnicima – sugeriše da treća sreća možda ipak nije onakva kakvom je premijer predstavlja. Sa svakim novim zaduženjem, Republika Srpska korača ka scenariju u kojem će generacijama koje dolaze ostati samo dugovi i hipoteke na ono što je nekada bila narodna imovina.
