Politička scena Republike Srpske podrhtava nakon što je Vukota Govedarica, načelnik Gacka i jedan od najiskusnijih kadrova SDS-a, odlučio da prekine ćutanje i do temelja sruši mit o opozicionom jedinstvu sa Nebojšom Vukanovićem. U do sada neviđenom verbalnom jurišu, Govedarica je lidera Liste za pravdu i red praktično proglasio politički neuračunljivim, definišući njegovo ponašanje kao „hroničnu frustraciju“ koja vodi ka potpunom gubitku zdravog razuma. Sukob koji je tinjao mjesecima eksplodirao je zbog Gacka, a Govedarica nije birao riječi da objasni zašto je Vukanović postao „kancer“ saradnje unutar opozicionog bloka.
Govedarica je bez rukavica poručio da je Vukanovićeva nesposobnost da prihvati bilo kakav civilizovan dijalog ili institucionalnu saradnju postala „redovna pojava“ i psihofizičko stanje koje graniči sa patologijom. Nazivajući ga ličnošću koja isključivo „razgrađuje“ i koja je osuđena na neuspjeh, Govedarica je jasno stavio do znanja da je bilo kakav oblik saradnje sa liderom Liste za pravdu i red od sada nemoguća misija. Optužio ga je da zlobno pokušava da mu „prišije rep“ izdajnika samo kako bi spasio svoj potonuli politički rejting, gazeći pri tome preko osnovnih ljudskih i hrišćanskih vrijednosti.
Poseban gnjev Govedarice izazvali su Vukanovićevi napadi zbog njegove javne zahvalnosti Miloradu Dodiku. Načelnik Gacka je ponovio da mu „ne pada na pamet da krije ničije dobro“ i da je Dodik, za razliku od mnogih, održao riječ i pokrenuo rekonstrukciju glavne magistrale kroz centar Gacka. Govedarica je povukao oštru liniju razgraničenja između političke borbe i interesa građana, poručivši da on nije „primitivac“ koji mrzi ljude iz protivničkog tabora, već načelnik koji ima dostojanstvo da se zahvali za urađen posao.
Kruna ovog žestokog obračuna bio je odgovor na Vukanovićeve prozivke zbog zajedničkog hoda u litiji sa SNSD-ovim Ilijom Tamindžijom. Govedarica je hladnokrvno odbrusio da je koračati u molitvenoj povorci sa političkim protivnikom čin ljudskosti i kulture, dok su Vukanovićevi komentari na taj račun ništa drugo do odraz „mentaliteta koji je neizlječivo destruktivan“. Govedarica je zaključio da on pripada svijetu kulture dijaloga, dok Vukanoviću preostaje samo konflikt sa svima koji svijet ne vide kroz njegovu prizmu bijesa, ostavljajući opoziciju pred nikad dubljim ponorom.
