Sve više mladih suočava se s anksioznošću, depresivnošću i osjećajem emocionalne iscrpljenosti, dok sustav podrške često ne uspijeva odgovoriti na njihove potrebe. O mentalnom zdravlju mladih, izazovima odrastanja i važnosti pravovremene podrške razgovarali smo s magistricom psihologije i psihoterapeutkinjom za djecu i odrasle te predsjednicom Skupštine Saveza društava psihologa BiH Ivanom Kozinom.
Razvojni proces
Govoreći o samom pojmu mentalnog zdravlja, Kozina podsjeća kako ono ne predstavlja samo odsutnost bolesti. “Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, mentalno zdravlje dio je općeg zdravlja. To je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, nosi se s normalnim životnim stresovima, produktivno radi i pridonosi zajednici.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, to nije samo odsutnost bolesti”, objašnjava. Ističe kako su mladenačke godine posebno osjetljivo razdoblje jer tada mišljenje vršnjaka postaje iznimno važno, a potreba za prihvaćanjem i pripadanjem snažno utječe na samopouzdanje i način suočavanja s teškoćama. “Jedna od najvažnijih razvojnih zadaća u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi jest pitanje: ‘Tko sam ja?’ U procesu formiranja identiteta mladi istražuju i oblikuju osobne vrijednosti, osjećaj vlastitog identiteta, odnose s drugima te potrebu za pripadanjem”, kaže Kozina, dodajući kako je taj razvojni proces često praćen unutarnjim preispitivanjima i promjenama u doživljaju sebe i svijeta. Prema njezinim riječima, današnji mladi jesu osvješteniji o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, no suočavaju se s nizom izazova koje prethodne generacije nisu imale u tolikoj mjeri. “Oko 14 posto adolescenata u svijetu ima probleme s mentalnim zdravljem. Ovo su još uvijek formativne godine pa vrijedi pripaziti da se što manje ‘nepoželjnog materijala’ ugradi u konstrukciju zvanu mladi čovjek”, ističe. Dodaje kako mladima ne idu u prilog previsoki i često nerealni standardi, usamljenost, izoliranost te medijski uvjetovan perfekcionizam. “Mentalno zdravlje mladih nije samo njihova osobna stvar nego i obiteljska, školska te društvena. Potrebno je graditi sigurne i podržavajuće zajednice”, naglašava.
