Dok građani Crne Gore svakodnevno računaju koliko će ih koštati registracija, gorivo i popravke njihovih automobila, značajan broj državnih funkcionera nema nijedan automobil u svom vlasništvu. Razlog je jednostavan – na raspolaganju su im službena vozila, čije troškove na kraju plaćaju građani.
Prema podacima iz imovinskih kartona, privatna vozila ne posjeduje gotovo polovina članova aktuelne Vlade Crne Gore.
Među njima je i premijer Milojko Spajić, koji je ove godine prodao Mercedes GLE 300d 4Matic iz 2020. godine. Prema njegovom imovinskom kartonu dostavljenom Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), od prodaje automobila u februaru je prihodovao 48.000 eura.
Spajić je ovaj automobil posjedovao još dok je bio ministar finansija i socijalnog staranja u Vladi Zdravka Krivokapića.
Danas, kao štićena ličnost, ima pravo na službeno vozilo i policijsku pratnju.
Ko od funkcionera nema privatni automobil?
Prema dostupnim podacima iz imovinskih kartona, privatne automobile nemaju ni potpredsjednici Vlade Aleksa Bečić, Momo Koprivica, Ervin Ibrahimović i Filip Ivanović.
Bez automobila u svom vlasništvu su, prema tim podacima, i ministri Mirsad Azemović, Damjan Ćulafić, Maida Gorčević, Novica Vuković, Maraš Dukaj, Majda Adžović, Fatmir Đeka, Anđela Jakšić Stojanović, Naida Nišić, Jovan Jole Vučurović i Danilo Šaranović.
S druge strane, automobile u svom vlasništvu imaju potpredsjednici Vlade Nik Đeljošaj, Budimir Aleksić i Jelena Borovinić Bojović, kao i dio ministara.
Podaci za ministarku Tamaru Vujović nijesu pronađeni u dostupnim evidencijama.
Nekada obećavali taksi i prodaju luksuznih automobila
Zanimljivo je da se nakon promjene vlasti 2020. godine dosta govorilo o drugačijem odnosu prema službenim automobilima.
Pominjana je i mogućnost prodaje skupocjenih vozila, uključujući čuvene „majbahe“, dok je tadašnja vlast najavljivala racionalnije korišćenje državnih resursa.
Jedan od simbola tog perioda bio je dolazak Zdravka Krivokapića i ministara na posao taksijem u decembru 2020. godine.
Međutim, takva praksa nije dugo trajala.
Službena vozila ubrzo su ponovo postala uobičajen način prevoza državnih funkcionera.
U međuvremenu, prema navodima iz teksta, „majbah“ vozila koja su ranije bila predmet priče o prodaji i dalje se koriste za potrebe štićenih ličnosti.
Država ima 4.681 službeno vozilo
A koliko je zapravo velik državni vozni park?
Posljednji podaci koje je MUP dostavio „Danu“ pokazuju da je država Crna Gora početkom decembra prošle godine imala čak 4.681 službeno vozilo.
Najveći vozni park ima Ministarstvo unutrašnjih poslova sa 737 vozila.
Slijede Glavni grad Podgorica sa 167, Pošta sa 154 i Crnagoraput sa 134 vozila.
Ministarstvo odbrane ima 98 vozila, Skupština opštine Budva 94, Monteput 83, dok se na Ministarstvo poljoprivrede vodi 52 vozila.
I to nije konačan broj, jer se vozni park državnih institucija i javnih preduzeća stalno obnavlja.
Milioni za nova vozila
Podaci koje je „Dan“ analizirao pokazuju da je tokom prošle godine kupljeno više od 80 putničkih vozila, vrijednih oko tri miliona eura.
Pored toga, nabavljeno je više od 70 teretnih, specijalnih i drugih vozila – od bagera i traktora do vatrogasnih vozila, kamiona i kombija – za više od šest miliona eura.
Istovremeno su raspisivani novi tenderi i donošene odluke o izboru ponuđača za kupovinu dodatnih vozila vrijednih oko 6,7 miliona eura.
Ukupan iznos za vozila nabavljena tokom prošle godine tako je premašio 15 miliona eura.
I javna preduzeća troše velike iznose
Značajna sredstva za nova vozila izdvajala su i državna preduzeća.
Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je kroz dva tendera za osam električnih automobila izdvojila 338.255 eura.
Rudnik uglja Pljevlja potrošio je oko 257.000 eura za osam vozila, dok je Pošta, kroz sistem „staro za novo“, doplatila 156.282 eura za sedam automobila.
Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice kupila je šest vozila za oko 135.000 eura.
Iza svih tih iznosa, međutim, stoji ista činjenica – službena vozila nijesu besplatna.
Pored same kupovine, građani kroz budžet i poslovanje državnih institucija finansiraju gorivo, registraciju, održavanje i popravke.
Dok se godinama govori o racionalizaciji državne administracije i smanjenju nepotrebnih troškova, brojke pokazuju da se u vozni park i dalje ulažu milioni.
A pitanje koje ostaje jeste jednostavno: koliko je službenih vozila zaista potrebno državi, a koliko ih građani plaćaju samo zato što je tako godinama bilo?
