Sve češće pedijatri i logopedi upozoravaju na pojavu koju nazivaju „digitalni autizam“. Iako nije medicinska dijagnoza, ovaj termin opisuje ponašanja kod djece koja provode previše vremena pred ekranima – povlačenje iz odnosa, slab kontakt očima, kašnjenje u govoru i razdražljivost kada ekran nije prisutan.
Djeca od jedne do četvrte godine posebno su osjetljiva jer njihov mozak umjesto prirodne stimulacije kroz igru, govor i dodir, postaje naviknut na brze i intenzivne podražaje ekrana. Rezultat je razvojni disbalans koji dijete ne može samo da ispravi.
Stručnjaci naglašavaju da rješenje nije zabrana tehnologije, već balans – ograničavanje vremena pred ekranom i jačanje prirodnih interakcija. Digitalni autizam postaje ozbiljno društveno pitanje: hoćemo li djeci pružiti djetinjstvo puno igre i odnosa, ili ih prepustiti tihoj krizi ekrana?
