Demencija se najčešće povezuje sa starijom životnom dobi, ali prvi simptomi mogu da se pojave i mnogo ranije. Kod mlađih ljudi bolest često izgleda drugačije, zbog čega se promjene u ponašanju, govoru ili ličnosti ponekad pripisuju stresu, depresiji ili problemima na poslu.
Kada se pomene demencija, većina ljudi prvo pomisli na stariju osobu. Ipak, postoje oblici bolesti čiji se prvi simptomi mogu pojaviti decenijama prije 65. godine.
Demencija koja se razvije prije 65. godine naziva se demencijom sa ranim početkom, odnosno demencijom mlađeg životnog doba.
Važno je znati da demencija nije jedna konkretna bolest, već naziv za skup simptoma koji nastaju usljed različitih bolesti i oštećenja mozga. Najčešći uzrok je Alchajmerova bolest, ali postoje i drugi oblici koji se češće javljaju kod mlađih osoba.
Prema procjenama Alzheimer’s Research UK, broj ljudi koji žive sa demencijom širom svijeta mogao bi do 2050. godine da dostigne oko 153 miliona. Za poređenje, 2019. godine bilo ih je gotovo 57 miliona.
Kod mlađih simptomi ne moraju početi zaboravljanjem
Jedna od stvari koja može otežati prepoznavanje demencije kod mlađih jeste to što prvi znakovi ne moraju biti problemi sa pamćenjem.
Kod nekih ljudi prvo se pojavljuju promjene u ponašanju i ličnosti, poteškoće u govoru ili razumijevanju jezika, problemi sa vidom, kretanjem i koordinacijom.
Posebno se izdvaja frontotemporalna demencija (FTD), koja nastaje zbog oštećenja frontalnih i temporalnih režnjeva mozga. Češće se dijagnostikuje kod mlađih ljudi nego Alchajmerova bolest, a najčešće se javlja između 45. i 65. godine, iako može početi i ranije.
I Hantingtonova bolest, nasljedni genetski poremećaj koji postepeno oštećuje nervne ćelije, može izazvati kognitivne i druge neurološke promjene.
Kognitivni pad može biti povezan i sa dugotrajnim prekomjernim konzumiranjem alkohola, moždanim udarom ili traumatskim povredama mozga.
Promjene u ponašanju mogu biti prvi alarm
Kod nekih oblika demencije osoba može početi da se ponaša drugačije nego ranije.
Mogu se javiti:
- izražene promjene ličnosti i ponašanja;
- teškoće u pronalaženju pravih riječi;
- sporiji govor ili problemi sa razumijevanjem jezika;
- poteškoće sa planiranjem i organizacijom;
- problemi pri donošenju odluka i rješavanju problema;
- zaboravljanje nedavno naučenih informacija ili važnih datuma;
- ponavljanje istih pitanja;
- poteškoće pri obavljanju poznatih svakodnevnih zadataka;
- gubljenje orijentacije;
- problemi sa procjenom prostora i dubine;
- promjene raspoloženja i ponašanja.
Kod nekih ljudi mogu se pojaviti i poteškoće sa ravnotežom, koordinacijom ili kretanjem.
Zbog svega toga, rani simptomi se kod mlađih osoba ponekad pripišu sasvim drugim stvarima – stresu, iscrpljenosti, problemima u vezi ili na poslu, depresiji, pa čak i menopauzi.
To može odložiti postavljanje prave dijagnoze.
Zašto je demenciju kod mlađih teže prepoznati?
Mnogi mlađi ljudi sa demencijom nemaju druge ozbiljne ili dugotrajne zdravstvene probleme. Zbog toga ni oni sami, a ni njihova okolina, ne pomisle odmah na demenciju.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se zdravstveni radnici mnogo češće susreću sa ovim stanjem kod starijih pacijenata.
Genetika takođe može imati veću ulogu kod demencije koja se javlja u mlađem dobu. Procjenjuje se da oko jedna od deset osoba sa demencijom mlađeg životnog doba ima gen koji direktno izaziva bolest.
Bolest se vremenom može pogoršavati
Kako demencija napreduje, simptomi mogu postajati izraženiji.
U zavisnosti od vrste bolesti, mogu se pojaviti ozbiljne promjene raspoloženja i ponašanja, zbunjenost u vezi sa vremenom i mjestom, problemi sa prepoznavanjem ljudi i sve veće poteškoće sa pamćenjem.
U kasnijim fazama mogu nastati i problemi sa govorom, gutanjem i kretanjem, zbog čega osobi može biti potrebna sve veća pomoć u svakodnevnom životu.
Tok bolesti nije isti kod svih ljudi i zavisi od vrste demencije i drugih faktora.
Može li se rizik smanjiti?
Za demenciju trenutno ne postoji lijek koji može potpuno izliječiti bolest, ali postoje terapije koje mogu ublažiti simptome ili usporiti napredovanje određenih oblika.
Na opšte zdravlje mozga može se pozitivno uticati zdravijim životnim navikama.
Stručnjaci preporučuju redovnu fizičku aktivnost, uravnoteženu ishranu, izbjegavanje pušenja, umjereno konzumiranje alkohola, kao i održavanje mentalne i društvene aktivnosti.
Ipak, povremeno zaboravljanje, umor ili slabija koncentracija sami po sebi ne znače da osoba ima demenciju.
Ako se određene promjene ponavljaju, postaju sve izraženije ili počnu da ometaju svakodnevni život, važno je razgovarati sa ljekarom i potražiti stručno mišljenje.
Dan
