Google je odlučio da napravi veliki zaokret u načinu na koji imenuje hakerske grupe. Umjesto komplikovanih oznaka poput APT1 i APT41, koristiće kratka i lako pamtljiva imena, a ona će istovremeno otkrivati i zemlju iz koje grupa dolazi.
Ako ste se nekada pitali ko smišlja neobična imena poput Fancy Bear ili Lazarus za hakerske grupe, odgovor je – bezbjednosne kompanije. Međutim, način na koji su ih do sada imenovale često je stvarao dodatnu zabunu, jer različite kompanije istim grupama daju različita imena.
Google sada pokušava da uvede više reda u cijelu priču.
Googleov tim za sajber-bezbjednost odlučio je da promijeni sistem koji je godinama koristila i kompanija Mandiant, Googleova podružnica specijalizovana za sajber-bezbjednost. Komplikovane oznake poput APT1 ili APT41 postaju stvar prošlosti, a hakerske grupe dobiće nova, jednostavnija imena.
Sistem je prilično zanimljiv.
Svaka grupa dobija nasumično i lako pamtljivo ime, dok druga riječ u nazivu počinje slovom koje označava zemlju porijekla. Tako, na primjer, “Castle” označava Kinu, “Ion” Iran, “Neptune” Sjevernu Koreju, a “Relic” Rusiju.
Zašto je Google odlučio da promijeni sistem?
Šejn Hantli, koji vodi Google Threat Intelligence tim, objašnjava da je dosadašnji sistem jednostavno postao previše komplikovan za vrijeme u kojem živimo.
Kada su bezbjednosne kompanije početkom 2010-ih počele intenzivnije da prate hakerske grupe, malo ko je mogao da pretpostavi koliko će se sajber-prostor brzo razvijati.
Google danas prati više od 5.000 “klastera aktivnosti”, odnosno grupa i obrazaca povezanih sa sajber-napadima.
Hantli upozorava i da gotovo da nema razvijene države koja danas nema sopstvene kapacitete za djelovanje u sajber-prostoru.
Zato je, smatra Google, postalo neophodno napraviti sistem koji će stručnjacima olakšati da povežu različite napade i prepoznaju ko stoji iza njih.
Iza čudnih imena krije se ozbiljan posao
Iako nazivi poput Fancy Bear, Lazarus ili novih Googleovih oznaka mogu zvučati gotovo zabavno, iza svega se krije veoma ozbiljan bezbjednosni posao.
Imenovanje hakerskih grupa pomaže stručnjacima da prate njihove metode, ciljeve i ranije aktivnosti. Ako bezbjednosni tim zna kako je određena grupa ranije djelovala, lakše može da prepozna njen novi napad i reaguje prije nego što šteta postane veća.
Kao primjer se često navodi sjevernokorejska grupa Lazarus, čije su aktivnosti godinama predmet detaljnog praćenja.
Poznavanje obrazaca ponašanja određene grupe može biti dragocjeno prilikom zaštite kompanija, institucija i državnih sistema.
Državne grupe lakše je pratiti od kriminalaca
Prema Hantlijevim riječima, državne hakerske grupe često je lakše pratiti nego klasične sajber-kriminalce ili hakere koji rade po narudžbi.
Razlog je jednostavan – države uglavnom imaju dugoročne ciljeve i prioritete, dok se kriminalne grupe mnogo češće mijenjaju. One se spajaju, razdvajaju, mijenjaju članove i imena, pa je mnogo teže napraviti pouzdanu sliku o tome ko se nalazi iza određenog napada.
Zašto svi ne koriste ista imena?
Logično pitanje je – ako različiti nazivi stvaraju toliku zabunu, zašto se sve kompanije jednostavno ne dogovore oko jednog univerzalnog sistema?
Hantli smatra da to nije realno.
Nijedna kompanija nema potpuni uvid u sve sajber-napade koji se dešavaju širom svijeta. Svaka raspolaže sopstvenim podacima i informacijama, pa se slika o pojedinoj hakerskoj grupi gradi na osnovu onoga što je dostupno.
Drugim riječima, niko nema savršenu sliku cijelog sajber-prostora.
Google zato novim sistemom pokušava da makar malo olakša posao stručnjacima – i da jednu komplikovanu listu imena zamijeni jednostavnijim nazivima koje je lakše zapamtiti i povezati sa zemljom porijekla.
Dan
