Potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske, Anja Ljubojević, našla se u središtu nezapamćenog skandala nakon što je u četiri časa ujutru doživjela saobraćajnu nezgodu na putu u Trnu kod Laktaša. Na svu sreću, mlada funkcionerka prošla je sa lakšim povredama, ali je ovaj udes širom otvorio Pandorinu kutiju i pokrenuo mučno pitanje koje godinama frustrira građane – gdje prestaje javna funkcija, a počinje bahati privatni luksuz o trošku naroda?
Nakon što je potpuno slupala službeni automobil vrijedan oko 60.000 konvertibilnih maraka, potpredsjednica parlamenta je javnosti ponudila objašnjenje koje je, umjesto da smiri strasti, izazvalo pravu lavinu ogorčenja. Izjava da je “bila na fešti”, “popila par pića”, “pogledala u telefon” i da je svemu navodno doprinio “mokar kolovoz”, ogolila je poraznu i poražavajuću sliku ponašanja ovdašnje političke elite.
Iako Ljubojevićeva, kao i ostalo rukovodstvo Narodne skupštine, zakonski ima pravo na službeno vozilo, postavlja se ono najvažnije, moralno pitanje: Da li je normalno i etički vraćati se sa privatnog krštenja službenim automobilom u sitne noćne sate, i to nakon konzumiranja alkohola?
Posebno iritantno zvuči tvrdnja visoke funkcionerke da je popila par pića, ali da je bila “dovoljno svjesna” da sjedne za volan. Zamislite samo običnog građanina koji nakon udesa saobraćajnoj patroli kaže: “Popio sam par pića na fešti, ali bio sam dovoljno svjestan, samo sam malo pogledao u telefon”. Takav izgovor ne prolazi ni kod najbistrijeg policajca, a kamoli kod javnosti koja od najviših zakonodavnih funkcionera – onih koji donose zakone – očekuje da te iste zakone prva poštuje.
Gledanje u telefon tokom vožnje je ozbiljan prekršaj. Vožnja pod dejstvom alkohola je takođe težak prekršaj. Noćni provod u 4 ujutru je svačija privatna stvar, ali isključivo ako se na njega ide privatnim automobilom i o svom trošku.
Druga, još gora dimenzija ovog skandala jeste klasična zloupotreba javnih resursa. Luksuzni automobili Narodne skupštine kupljeni su mukom i novcem poreskih obveznika da bi se funkcioneri vozili na sjednice, službene sastanke i obavljali poslove u interesu naroda. Oni definitivno nisu kupljeni da bi služili kao besplatan i siguran taksi prevoz za vikend fešte, privatne proslave i noćne izlaske.
Jedina sreća u ovoj gorkoj priči jeste to što je Anja Ljubojević prošla bez težih povreda i što, pukom srećom, niko drugi nije stradao na putu. Ipak, lekcija iz Trna ostavlja gorak ukus u ustima. Dok obični građani plaćaju drakonske kazne za telefon i pojas, dok registruju svoja vozila po astronomskim cijenama i paze na svaku marku, politička elita slupa skupocjeni državni Audi u gluvo doba noći i misli da je sve riješeno jednom običnom izjavom žaljenja. Pitanje o moralnoj odgovornosti i ostavci sada je na stolu.
