Bliski istok gori, a svijet bi uskoro mogao da svjedoči još jednom, možda i najrazornijem sukobu do sada. Dok se rat sa Iranom i dalje rasplamsava, iz Izraela stižu jeziva upozorenja – sljedeća na nišanu mogla bi biti Turska.
Bivši izraelski premijer Naftali Benet šokirao je svjetsku javnost izjavom da je “Turska novi Iran” i da predsjednik te zemlje Redžep Tajip Erdogan predstavlja najveću prijetnju za Izrael.
Evo šta se krije iza kulisa i kakve bi bile posljedice ukoliko bi izbio rat između dvije mediteranske sile.
“Poslije Irana, Turska je sljedeća!”
Gostujući nedavno na jednoj konferenciji i u televizijskim intervjuima, Benet je direktno zaprijetio Turskoj, ističući da Erdogan želi da opkoli Izrael i stvori “neprijateljsku sunitsku osovinu”.
Konačno, izbor je na Turskoj. Ako pokušaju da nas opkole, nećemo sjediti skrštenih ruku. Poslije Irana, Turska – glasi nedovršena prijetnja bivšeg premijera Izraela.
U izraelskim bezbjednosnim i medijskim krugovima, Turska se sve manje posmatra kao “komplikovan komšija”, a sve više kao strateški neprijatelj koji otvoreno sarađuje sa Hamasom i pruža utočište njegovim liderima.
Tenzije nisu samo na riječima. Vojni eksperti i geopolitički analitičari upozoravaju da se interesi ove dvije sile direktno sudaraju na nekoliko frontova:
Sirija kao bure baruta: Nakon pada Asadovog režima u decembru 2024. godine, nastao je haos. Turska želi da iskoristi vakuum i postavi svoje baze duboko u Siriji, ali je Izrael postavio “crvenu liniju”. Izraelske snage su čak preventivno bombardovale sirijsku bazu T-4 kako bi spriječili tursku vojsku da se tu ukopaju i preuzmu kontrolu
Rovovska bitka za Rog Afrike: Izrael je šokirao svijet postavši prva zemlja koja je zvanično priznala nezavisnost Somalilenda. Ovaj potez je direktan udarac na Tursku, koja štiti Somaliju i tamo gradi vojne baze, i prijeti da pretvori Crveno more u zonu totalnog haosa
Tajne veze sa Hamasom: Izrael tvrdi da ima zaplijenjene dokumente iz Gaze koji dokazuju da je Turska sigurna luka u kojoj Hamas kuje planove za terorističke napade, pa čak i atentate na izraelske vojnike i napade na brodove.
Turska prednost – ljudstvo i tehnika na zemlji: Turska ima ogromnu populaciju od preko 84 miliona ljudi naspram izraelskih 9,4 miliona. Ankara ima više od 481.000 aktivnih vojnika (Izrael ima 169.000). Turska takođe dominira u broju tenkova (2.284 naspram izraelskih 1.300) i imaju snažniju ratnu mornaricu, naročito u pogledu fregata i podmornica.
Izraelska prednost – zastrašujuća avijacija i PVO: Međutim, Izrael je neprekosnoveni gospodar neba. Dok turski avioni kaskaju sa tehnologijom, Izrael posjeduje flotu nevidljivih F-35 stelt lovaca koji su “u potpuno drugoj ligi” u odnosu na ono što Ankara posjeduje. Izrael ima i jedan od najnaprednijih sistema protivvazdušne odbrane na svijetu (uključujući sistem “Davidova praćka”).
Analitičari procjenjuju da bi kratkoročni sukob apsolutno išao na ruku Izraelu zbog surove vazdušne dominacije i moderne tehnologije.
S druge strane, prelazak nekoliko stotina kilometara preko sirijske pustinje bi bio logistički košmar za obje vojske.
Međutim, ukoliko bi rat potrajao godinama, turska moćna industrija, koja je tri do četiri puta veća, i nepresušan rezervoar ljudstva, mogli bi da preokrenu ploču i iscrpe Izrael.
