Predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj najavio je mogućnost kandidature za predsjednika Srbije na narednim izborima, navodeći da konačna odluka još nije donesena, ali da očekuje podršku stranačkih organa.
“Otvorio sam tu mogućnost. Još nije zvanično jer nismo imali sjednicu Centralne otadžbinske uprave, ali očekujem da će moja kandidatura biti predložena”, rekao je Šešelj.
Na društvenim mrežama SRS-a već su se pojavili promotivni posteri sa sloganom “Srbijo, zna se ko. Predsjednik”, kao i poruke “Radikali pobjeđuju” i “Jednu otadžbinu imamo”.
Šešelj iza sebe ima više predsjedničkih kandidatura. Prvi put se kandidovao 1997. godine, kada je ušao u drugi krug izbora, ali su oni poništeni zbog nedovoljne izlaznosti. Iste godine ponovo je bio kandidat, a kasnije se za predsjednika kandidovao i 2002. godine. Posljednji put učestvovao je na izborima 2017. godine, kada je osvojio 4,48 odsto glasova.
Politički analitičari i opozicioni političari različito tumače njegovu najavu, ali većina smatra da njegova politička uloga ostaje nepromijenjena.
Bivši potpredsjednik Vlade Srbije Žarko Korać ocijenio je da je Šešelj kroz političku karijeru često povezivao izborne procese sa političkim dogovorima.
“Mislim da će, ako se i vrati u politiku, biti isto”, rekao je Korać.
Predsjednik Demokratske stranke Srđan Milivojević smatra da Šešeljeva kandidatura predstavlja dio političke strategije vlasti.
“Šešelj je samo dimna zavjesa. Suština je da Vučić zna da nema većinu i da više ne postoji trik koji može da ga spasi poraza”, rekao je Milivojević, dodajući da je Šešelj i ranije služio kao političko “strašilo”, najprije Slobodanu Miloševiću, a potom i Aleksandru Vučiću.
Slično mišljenje iznio je i osnivač Narodnog slobodarskog pokreta Miroslav Parović, koji smatra da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već priprema različite scenarije za naredne predsjedničke izbore.
Prema njegovim riječima, Šešelj bi ponovo mogao imati zadatak da oštrim nastupima i optužbama prema protivnicima vlasti utiče na političku kampanju.
Parović smatra da bi opozicija, kao odgovor na takvu strategiju, trebalo da nastupi sa više predsjedničkih kandidata kako bi obezbijedila veću izlaznost birača i efikasniju kontrolu izbornog procesa.
