Danas se navršavaju tri godine od jedne od najtežih tragedija u modernoj istoriji Srbije. Četvrti maj 2023. godine ostaje upisan kao dan kada je u selima Dubona i Malo Orašje brutalno prekinuta mladost, a snovi devetoro divnih mladih ljudi ugašeni u samo jednoj noći.
Ovo nije samo statistika; ovo su priče o neostvarenim svadbama, neuručenim diplomama i pekarama koje nikada nisu zamirisale.
Dok su se pripremali za mature, prve poslove i osnivanje porodica, njihove živote prekinuo je bezumni čin nasilja. Danas se prisjećamo ko su bili oni koji su činili dušu ova dva sela.
Dubona: Izgubljeni snovi o porodici i uniformi
- Dalibor Todorović Dača (24): Vedar i ljubazan, momak koji je bio ponos Elektrodistribucije. Sanjao je o svadbi 2024. godine. Umjesto veselja, porodica danas čuva sjećanje na njegov vječiti osmijeh.
- Kristina Panić Kika (18): Odlična učenica, nosilac Vukove diplome. Njen laptop i dalje čuva diplomski rad koji nije stigla da preda. Maturska haljina ostala je nekupljena, a vozačka dozvola nepodignuta.
- Milan Panić Miksa (22): Mladi policajac koji je obožavao uniformu i fudbal. Čovjek koji je sa posla išao pravo na njivu da pomogne roditeljima. Planirao je visoko obrazovanje na Kriminalističkoj akademiji.
Malo Orašje: Srce sela i mališani sa velikim planovima
- Petar Mitrović (25): Čovjek-institucija Malog Orašja. Osnovao je fudbalski klub i folklorno društvo. Vjernik i humanitarac koji je tokom korone brinuo o starima. Broj 5 na dresu od tada niko ne nosi.
- Nemanja Stevanović (21): Borac koji je preživio tešku nesreću kao dijete i snagom volje ponovo prohodao. Bio je stub svoje porodice i uzdanica sestre Teodore.
- Lazar Milovanović Laza (19): Simbol vrijednog srpskog seljaka. Sam je zaradio za svoju njivu i šumu. Od malih nogu na traktoru, Lazar je živio život punim plućima, ponosan na svoj rad i svog psa Zifta.
- Marko Mitrović Mare (18): Najmlađi u porodici, duhovit i pozitivan. Postao je ujak samo četiri dana prije smrti, ali nije stigao da odraste uz svoju sestričinu. Trebao je da radi sa ocem u Železari.
- Aleksandar Milovanović Aca (17): Najbolji učenik čiji je san bio jednostavan i plemenit – da otvori pekaru u svom selu gdje bi se okupljali njegovi drugari. Majstor za lisnato tijesto kojeg Malo Orašje nikada neće zaboraviti.
- Nikola Milić (14): Najmlađa žrtva. Dječak rumenih obraza koji je tek zakoračio u život. Bio je ponosan što je učestvovao u sređivanju sela, gledajući u starijeg brata kao u uzora.
Rana koja ne zarasta
Dubona i Malo Orašje danas tiho obilježavaju ovaj datum. Spomenici u ovim selima nisu samo kamen; oni su podsjetnik na devet prekinutih budućnosti koje su trebale da grade ovu zemlju.
Danas, 4. maja 2026. godine, sjećamo se njihovih imena ne kao žrtava, već kao momaka i djevojke koji su voljeli, radili i sanjali velike snove.
“Živjeli su mirno, sanjali su budni, a otišli su u vječnost kao anđeli čuvari svojih sela.”
