Zaboravite na društvene mreže, skrolanje lijevo desno i digitalni katalog ljudi. Pričam o onom momentu kada se dvoje ljudi nađu „ face to face“ ili licem u lice, bez filtera. Pričamo o onom trenutku kada shvatimo da je realnost mnogo komplikovanija nego karakter u biografiji.
Prvi krug pakla ( faza gdje ćemo ? )
U prevodu, nemoj me tjerati da ja biram jer ako pogriješim, pa ne izvedem damu gdje je željela, slušaću o tom do 2050 godine. A onda ona kaže suptilno : „ Svejedno mi je ! „ U prevodu, ja već imam tačnu lokaciju, jelo koje ću da izaberem, piće, tvoje je da pogodiš gde je to, ako pogodiš to znači da smo jedno drugom suđeni.
Na kraju završi se tamo gdje je parking besplatan i najbliži, jedete nešto što ni jedno ni drugo niste htjeli to veče, ali se smješkate jedno drugom, kao da ste upravo osvojili milion na lotu.
Muškarci i žene govore različitim jezicima. Kada žena kaže nije mi ništa, to obično znači znak za uzbunu, ali muškarci to okarakterišu kao, odlično, nastavljam da gledam utakmicu.
Muškarci ne analiziraju budućnost vaše veze, oni samo imaju prazan prostor u glavi, koji eventualno popune nekim informacijama o fudbalu, pivu i drugim ženama.
U modernim vezama, ključ nije u velikim gestovima. Ključ je u tome da zapamtiš kako ona npr pije kavu, bez šećera, kada on primjeti i prećuti da si opet ostavila upaljeno svjetlo u kupatilu.
Muško – ženski odnosi su kao kad pokušate da instalirate neku aplikaciju na digitron. U teoriji je nemoguće, ali kad nekako proradi, osjećaj je genijalan !
Na kraju dana, koliko god da smo različiti ipak nam treba neko da nam kaže da izgledamo odlično, iako izgledamo kao da smo upravo preživjeli uragan.
