Odluka Vlade Crne Gore da izdvoji čak 17 miliona eura za obeštećenje logoraša iz Morinja otvorila je bolno pitanje – zašto se istovremeno ćuti o žrtvama zloglasnog logora Lora u Splitu?
Vlada premijera Milojka Spajića ovaj potez vidi kao dio evropskog puta države, naročito nakon nedavne posjete hrvatskih zvaničnika. Međutim, način na koji se proces vodi izaziva ozbiljne polemike u javnosti.
Dodatnu buru izazvalo je to što premijer nije odgovorio na poslaničko pitanje Milana Kneževića o statusu žrtava Lore, što je mnogima protumačeno kao ignorisanje jednog od najtežih ratnih pitanja.
Za preživjele i porodice stradalih – to nije samo politička tema, već lična tragedija koja traje decenijama.+
Jedan od rijetkih koji su preživjeli Loru, Veselin Bojović, ne krije razočaranje: “Ostavljen sam i zaboravljen. Kao da se čeka da svi nestanemo, pa da nestane i istina.”
Sličan osjećaj dijeli i Radmila Simović, čiji je suprug ubijen u tom logoru. Ona upozorava da se žrtve Lore sve više potiskuju u zaborav, dok se druge teme stavljaju u prvi plan.
“Dok su jedni došli do obeštećenja, mi nijesmo dobili ni potvrdu istine” – poručuje ona.
Porodice tvrde da država godinama ne pokazuje spremnost da se ozbiljno suoči sa onim što se dogodilo u Splitu, uprkos brojnim svjedočenjima o zarobljavanju, mučenju i ubistvima.
Sa druge strane, postoje i drugačiji stavovi. Penzionisani pukovnik Radomir Goranović tvrdi da je cijela priča oko Morinja politički motivisana, naglašavajući da u tom logoru nije bilo ubistava.
Ipak, za porodice stradalih ključno pitanje ostaje isto – da li država pravi razliku među žrtvama?
“Ako ima novca za jedne, zašto nema pravde za druge?” – poručuju.
Ova tema ponovo otvara duboke rane iz prošlosti, ali i postavlja pitanje odgovornosti u sadašnjosti – može li se govoriti o pravdi ako nije jednaka za sve?
Izvor: Dan
