Dok se Banjaluka u nedjelju okupljala na humanitarnoj konferenciji za liječenje Sergeja Stupara, jedna pećnica u Laktašima nije se gasila od jutra do mraka. Dragana Jaćimović, majka troje djece u sedmočlanoj porodici gdje radi samo suprug, pokazala je da za dobro djelo nije potreban pun novčanik, već ogromno srce!
OD JUTRA DO MRAKA UZ VREĆU BRAŠNA
Bez stalnih primanja, Dragana nije mogla izdvojiti novac, ali je odlučila da donira svoj rad i trud. Uz jednu veliku vreću brašna, litre ulja i kilograme sira, nastala je prava planina od 600 domaćih kiflica!
“Odlučila sam da pomognem kako mogu, a vala da kuvam i spremam itekako mogu. Svi vole moje kiflice i znala sam da se tako neću osramotiti”, priča Dragana kroz osmijeh, iako priznaje da su joj na kraju dana ruke potpuno utrnule.
Draganin motiv bio je duboko ličan. Sergejeva baka, koja je godinama radila kao babica, pomogla je Dragani nakon porođaja bez ijedne marke naknade.
- Pomoć majke majci: “Ta žena je brojne majke u Banjaluci zadužila. Sve oko Sergeja me potreslo, prije svega kao čovjeka i majku troje djece”, kaže ova hrabra žena.
- Timski rad:
- Dok je svekrva čuvala najmlađeg sina, komšinica Maja i kuma Darija (koja je donijela i dodatni mikser) pomogle su da se ovaj nevjerovatni “maraton pečenja” privede kraju.
U vremenima kada mnogi gledaju samo svoj interes, Dragana citira staru narodnu izreku: “Ne daje onaj ko ima, nego onaj ko je naučio davati.”
“Vi koliko god imali, kada dajete, nikad ne možete da izgubite. Samo pomislim da sam i ja majka, da ne daj Bože sutra može i mojoj djeci zatrebati”, zaključuje ova heroina iz Laktaša.
Sergej Stupar i dalje treba našu pomoć. Draganine kiflice su se razgrabile, ali borba se nastavlja. Svaka marka, svaka poruka i svaki gest poput Draganinog približavaju Sergeja ozdravljenju.
Šta vi kažete na ovaj podvig? Da li nas je Dragana sve postidjela svojom skromnošću i požrtvovanošću?
