Povodom Svjetskog dana šuma – podsjetnik na naše divove koje ne smijemo zaboraviti
Juče je bio Svjetski dan šuma. Koliko su naši krajevi bogati šumom – o tome ne treba ni govoriti. Svi znamo da je šuma sastavni dio naših prostora, ali koliko zapravo znamo o prašumama koje još uvijek postoje među nama?
Crna Gora je dom nekim od najimpresivnijih stabala na planeti. U Biogradskoj gori raste najviša jela na svijetu – DORIA GTF, visoka čak 59,71 metar, s obimom od 7,13 metara, a procijenjena starost joj je 523 godine. Njena sestra sa Zeletina, jela Zeletnika, zauzima šesto mjesto po debljini, a njena starost još nije utvrđena – ali zasigurno pripada vrhu.
U kanjonu Tare, u Crnim podima, raste i najviši crni bor na svijetu – 47,40 metara visine! Ova stabla nisu samo rekorderi – ona su svjedoci vremena, čuvari tišine, i naši najstariji saputnici.
Šta je zapravo prasuma?
Prašuma je netaknuta ili gotovo netaknuta šuma, sastavljena od autohtonih vrsta, gdje se prirodni procesi odvijaju bez ljudske intervencije. U njoj rastu stabla različite starosti, uključujući mrtvo drveće koje se prirodno razgrađuje. To su ekosistemi u punoj snazi – fabrike zdravlja, utočišta biodiverziteta, i saveznici u borbi protiv klimatskih promjena.
Zašto su važne?
- Skladište ogromne količine ugljenika iz atmosfere
- Prečišćavaju vodu i vazduh
- Štite od erozije
- Dom su za stotine vrsta – od gljiva do sisara
- U EU strategiji za biodiverzitet do 2030. godine, sve preostale prašume moraju biti strogo zaštićene
Šta gubimo?
Nažalost, Crna Gora je već izgubila brojne prašume. Projekat „Forest Beyond Borders“ pokazuje da su najugroženije upravo one najvrednije – na Komovima i Bjelasici. Šumarski sektor ostaje nijem, iako ima podatke. Na nama je da upalimo reflektore, da zaštitimo ono što je preteklo. Počnimo od Zeletina.
