Dok se oktobarski izbori opasno približavaju, opozicija u Republici Srpskoj proživljava svoje najteže dane. Umjesto jedinstvenog fronta protiv vlasti, javnost svjedoči haotičnom ratu sviju protiv svih, zbog čega se postavlja logično pitanje: Da li je Milorad Dodik već pobijedio, a da izbori nisu ni počeli?
Šokantno priznanje Jelene Trivić
Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, nije birala riječi kako bi opisala katastrofalno stanje među opozicionim liderima. Njena prognoza zvuči kao kapitulacija prije bitke.
„Ako ovako nastavimo, Milorad Dodik ne mora čekati oktobar. On pobjedu može proglasiti već u junu! Ipak, još uvijek vjerujem da postoji promil šanse da neko napravi korak unazad radi zajedničkog cilja“, poručila je Trivićeva.
Tajni sastanak u Banjaluci: Informacije cure, jedinstvo puca!
Iako su lideri nedavno održali sastanak iza zatvorenih vrata uz dogovor o „zavjetu ćutanja“, detalji koji su isplivali na površinu potvrdili su najcrnje slutnje simpatizera opozicije. Glavna jabuka razdora? Kandidatura za predsjednika Srpske.
- Vukanovićev ultimatum: Lider Liste za pravdu i red insistira da kandidat bude Branko Blanuša (SDS), dok on sam ne odustaje od fotelje u Sarajevu (Predsjedništvo BiH).
- Stanivukovićev tabor: Novoformirani pokret gradonačelnika Banjaluke uvjeren je da je upravo Draško Stanivuković jedini koji može srušiti SNSD.
- Blanušina šutnja: Predsjednik SDS-a za sada mudro ćuti, dok optužbe o „radu iza leđa“ lete na sve strane.
Sociolog Drago Vuković: „Kriza liderstva i nervoza“
Poznati sociolog Drago Vuković ističe da je razlika između vlasti i opozicije u načinu na koji gase „požare“ u svojim redovima.
„Partije oko SNSD-a opstaju na autoritetu jednog lidera. Kod opozicije imamo krizu liderstva i ogromnu nervozu zbog dugogodišnje nesposobnosti da osvoje vlast. Šansa uvijek postoji, ali s obzirom na ovoliku razjedinjenost – nisam optimista“, jasan je Vuković.
Ko gasi svjetlo?
Dok unutar vladajuće koalicije varnice bivaju brzo stavljene pod kontrolu, opozicioni sukobi djeluju kao maratonska sapunica kojoj se ne nazire kraj. Ako se nakon Vaskrsa na najavljenom sastanku „velike četvorke“ ne pojavi Nebojša Vukanović, ili ako ne dođe do istorijskog kompromisa, oktobarski izbori mogli bi biti samo formalnost.
Vrijeme curi, a birači koji traže alternativu sve češće ostaju zbunjeni pred slikom lidera koji više energije troše na međusobno eliminisanje nego na politički program.
Šta vi mislite – da li je opozicija definitivno izgubila kompas ili ih čeka čudo? Pišite nam u komentarima!
