Otkako znam za sebe posjećivala sam različite kulturne događaje.Bilo da su to školske priredbe, predstave lokalnih amaterskih pozorišta, pjesnički i književni susreti ili odlazak u bioskop. Red se znao, nepisana pravila su postojala. I pisana.Ne ostavljajte otpatke, utišajte zvuk na telefonu, zabranjeno snimanje.
Odstupanja je uvijek bilo, i donekle je normalno da se ne sjete baš svi da ugase telefon.Takođe je sasvim u redu da ponešto prokomentarišemo vezano za sadržaj koji gledamo.
Imala sam kraću pauzu posjećivanja kulturnih događaja, a onda sam odlučila da odem u bioskop.Prikazivan je Tarantinov film “Bilo jednom u Holivudu” i očekivala sam da će sala biti puna.Na moje iznenađenje nije.U publici su većinom bili mladi ljudi, srednjoškolci.Film je trajao 161 minutu.Ne samo da je bilo otpadaka na sve strane, već su šuštale kesice čipsa i ostalih grickalica kao šum vodopada u mraku, a bio je tu i poneki blic jer danas je u redu da se zabilježi koja fotografija.
Ispred mene su sjedile dvije drugarice i drug, i paralelno sa filmom sam imala priliku da se upoznam sa svim ljudima iz njihovog života kroz njihov glasan razgovor.
A onda se dogodilo nešto što sam u svojim mladim danima smatrala nezamislivim.Skoro svi mladi ljudi su napustili salu negdje na pola filma.To može značiti dvije stvari – ove generacije ne žele da gledaju nešto što im se ne dopada, ili – ove generacije nemaju koncentracije da sjede duže od pola sata i prate radnju filma bez da gledaju u telefon.
U bioskopu je bilo tako.A onda sam otišla na pozorišnu predstavu amaterskog pozorišta koje vode mladi ljudi.Da, u publici jeste bilo mnogo njihovih prijatelja i srodnika, ali bilo je i ljudi koji su došli da podrže njihov kreativni rad. Ulaznica je koštala 5 KM i to mi se svidjelo jer nam tako ovi mladi ljudi poručuju da cijene svoj rad. Predstava je bila dobra.Ljudi koji su gledali prethodnu, kažu da je prethodna za nijansu bolja.
Atmosfera je bila lijepa i pomalo neobična jer nemamo svaki dan priliku da u malom mjestu gledamo takve sadržaje. Vremena se mijenjaju, možda nije sve kao nekad. Zapravo, sigurno nije.Ono što se ne mijenja je činjenica da će kvalitet uvijek naći put do publike, i da će ono što vrijedi odoljeti testu vremena i zaobići sve prepreke na putu do uspjeha.
