Na današnji dan, prije 47 godina, snažan zemljotres jačine 7,0 stepeni Rihterove skale pogodio je Crnu Goru, ostavljajući za sobom razaranja kakva se rijetko pamte.
Epicentar potresa nalazio se u Jadranskom moru, nedaleko od crnogorske obale, a posljedice su najviše osjetili gradovi duž Primorja – Ulcinj, Bar, Budva, Kotor, Tivat i Herceg Novi.
Stari gradovi, posebno u Budvi i Ulcinju, pretrpjeli su ogromna oštećenja, dok su pojedini djelovi istorijskih jezgara gotovo sravnjeni sa zemljom. Zidovi i kule su pucali i urušavali se, a dio objekata završio je u moru.
U katastrofi je stradalo 101 lice, više od 1.000 je povrijeđeno, dok je preko 100.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom. Procjenjuje se da je između 50.000 i 100.000 objekata oštećeno ili uništeno, kao i stotine kilometara puteva i dio pruge Beograd–Bar.
Materijalna šteta bila je ogromna i procijenjena na više od 4,5 milijarde dolara.
Zemljotres je ostavio dubok trag i na kulturno-istorijskoj baštini, ali i na svakodnevnom životu građana širom zemlje.
U trenutku katastrofe u Crnoj Gori je boravio i tadašnji predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, koji je odmah obišao pogođena područja i uputio apel za pomoć.
Solidarnost koja je uslijedila ostala je upamćena kao jedna od najvećih u istoriji – pomoć je stizala iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije, a građani i vojska zajedno su učestvovali u obnovi porušenih gradova.
Danas, gotovo pola vijeka kasnije, ovaj događaj ostaje trajna opomena, ali i snažno svjedočanstvo o ljudskoj snazi, zajedništvu i sposobnosti da se iz ruševina izgradi novi život.
