Troje najboljih studenata Univerziteta Crne Gore, dobitnici stipendije kroz program „Stipendije najboljima, posao kod najboljih“, tri mjeseca su čekali da ih kontaktira Željeznički prevoz Crne Gore. Umjesto ugovorene stipendije i jednomjesečne prakse, ponuđen im je ugovor kojim bi se obavezali da rade u kompaniji deset godina. Nakon što su odbili, uslijedila je nova „ponuda kompromisa“ – pet godina rada.
Univerzitet je stao uz studente i upozorio da kršenje sporazuma može dovesti do tužbe. Dok su sve druge kompanije uredno ispunile obaveze i potvrdile saradnju, ŽPCG je ignorisao pravila i pretvorio stipendiju u pokušaj ucjene.
Ovaj slučaj pokazuje kako se program zamišljen da nagradi najbolje studente i otvori im vrata profesionalnog razvoja može pretvoriti u ponižavajuću situaciju. Umjesto podrške i šanse za napredak, studenti su suočeni sa pritiskom i neodgovornošću državne kompanije.
