Na suđenju Zoranu Gašoviću u Višem sudu u Podgorici, svjedok Resul Kovačević iz Hadžića opisao je stravične događaje iz maja 1992. godine, kada je njegov otac Alija Kovačević, zajedno sa desetak rođaka, ubijen pod Igmanom. Kovačević je naglasio da su civili, uključujući njegovog oca, odvedeni iz zgrade poznate kao “garaža” po naredbi optuženog i njegovih pomagača, a zatim strijeljani. Posmrtni ostaci pronađeni su tek 1998. godine.
Svjedok je detaljno objasnio kako su preživjeli članovi porodice i svjedoci opisivali događaje u garaži i na putu prema Igmanu. Njegova dva brata uspjela su pobjeći, dok su drugi članovi porodice likvidirani i njihova tijela odvezena i zatrpana u kamenolomu. Kovačević je naglasio da su žrtve bili nevini civili bez oružja.
Odgovarajući na pitanja advokata i tužiteljke, Kovačević je objasnio da je sam učestvovao u odbrani Igmana kao kuvar, te da je tokom više decenija davao iskaze policiji i tužilaštvu u BiH. Istakao je da je prvi put povezao optuženog sa događajima tek nakon što je majka izašla iz zatvora u garaži.
Suđenje je uključivalo i rasprave o razlikama između ranijih iskaza svjedoka i današnjeg svjedočenja, dok je sudija Rašović naglasio da odbrana ima pravo postavljati pitanja, iako to ponekad produžava suđenje.
Optužnica protiv Gašovića uključuje teške zločine protiv civila bosanskih Muslimana, među kojima su mučenja, ubistva, prisilna preseljenja i seksualno nasilje, te zločine počinjene u policijskoj stanici u Hadžićima i drugim lokacijama.
Kovačevićevo svjedočenje baca svjetlo na brutalnost ratnih dejstava i potvrđuje da se mnoge žrtve još uvijek vode kao nestale, čak 35 godina nakon zločina.
