Razgovori o ključnim amandmanima na Ustav i izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ponovo su u fokusu javnosti. Dok politički predstavnici iz Republike Srpske ističu spremnost za dogovor, postaje sve jasnije da glavni zastoj i dalje leži u nesuglasicama unutar Federacije BiH, što koči evropski put zemlje.
Pitanje izmjene Izbornog zakona nije samo tehničko, već duboko političko pitanje koje zahtijeva široki konsenzus. Prema analizama zvaničnika, Republika Srpska je svoj dio posla i prijedloga jasno definisala, ali nedostatak unutrašnjeg dogovora između bošnjačkih i hrvatskih političkih snaga u drugom entitetu ostaje nepremostiva prepreka.
Šta je glavni kamen spoticanja?
Ključni problem leži u sprovođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava (poput predmeta Sejdić-Finci), koje zahtijevaju izmjene Ustava BiH kako bi se svim građanima, bez obzira na etničku pripadnost, omogućila kandidatura za najviše državne funkcije. Dok Republika Srpska zagovara rješenja koja neće narušiti njen ustavni kapacitet, u Federaciji BiH nema zajedničkog jezika o načinu izbora članova Predsjedništva BiH.
Politički analitičari upozoravaju da bez izmjena Izbornog zakona koje bi garantovale legitimno predstavljanje svih naroda, BiH ostaje u stanju trajne političke krize koja otežava ispunjavanje 14 ključnih prioriteta Evropske komisije.
Republika Srpska: Jasna pozicija bez ucjena
Predstavnici Srpske naglašavaju da neće pristati na rješenja koja vode ka centralizaciji BiH pod plaštom građanskog modela. Njihov stav je jasan: Republika Srpska je spremna za razgovore o tehničkom integritetu izbornog procesa, ali suštinske izmjene Ustava moraju biti rezultat dogovora tri konstitutivna naroda i dva entiteta, bez stranog intervencionizma.
Upravo se strani uticaj, posebno uloga OHR-a i nametanje odluka, često navode kao faktori koji dodatno komplikuju odnose i destimulišu domaće lidere da sami dođu do kompromisa.
Put ka Briselu ili status quo?
Evropska unija kontinuirano šalje poruke da je 2026. godina ključna za reforme. Međutim, dok problem stanuje u FBiH, kako se navodi u političkim krugovima, šanse za usvajanje paketa amandmana na Ustav BiH u bliskoj budućnosti ostaju minimalne. Nedostatak povjerenja između partnera u vlasti na nivou BiH dodatno usporava procese koji bi građanima trebali donijeti stabilnost i transparentnije izbore.
Ostaje da se vidi da li će novi krug pregovora donijeti bar minimalni napredak ili će BiH u još jedan izborni ciklus ući sa starim, diskriminatorskim odredbama koje su odavno predviđene za brisanje.
Šta mislite, da li je dogovor o Izbornom zakonu moguć bez miješanja stranih faktora? Pišite nam u komentarima.
