Danas je 15. Februar i u tvom selu je pao snijeg.Pomalo si iznenađen i pitaš se da li su to neke promjene na pomolu.
Zastaneš, čuješ dva starija gospodina kako govore:
– Pa I vrijeme je za snijeg, u Februaru je uvijek padao snijeg!Nisu to sine promjene, to je povratak u normalu!Pošto radiš tri posla da bi otplatio dva kredita za 1/2 stan i pola auta, dolaziš kući i na Google kucaš “zašto”, žena te iz kuhinje zove da joj pomogneš zalijepiti nogu trpezarijskog stola, opet se klima.
To i nije neka promjena, nova stvar.Dok si se vratio za radni sto, na monitoru je 1000 zašto, ali ti si zaboravio koje je bilo tvoje zato, šta si uopšte pitao.Među najzanimljivijim rezultatima pretrage su “zašto breskvice pucaju” i “zašto TV nema signala”.Smiješ se ovoj lijepoj ironiji, ali svejedno se još uvijek nisi sjetio šta si pitao Google.
Puštaš pjesmu čiji su ti stihovi nekada bili krilatica, a danas su tek blijeda motivacija da ne potoneš do kraja do sjediš, radiš, ćutiš i čekaš da se nešto promijeni.Promijeni …Aaaa, promjene!Na pomolu.Klimatske.Htio si da pitaš zašto danas nije normalno da u Februaru pada snijeg.Danas je 15. Februar.Promjene su na pomolu.Nekome negdje.Ti ćeš se spremiti za spavanje jer ujutru ideš u fabriku.Na tom polju za sada nema nikakvih promjena.Do tada, uvijek imaš priliku da bar na kratko osjećaš da je sve u redu, i da je strašna stvar što je u tvom selu pao snijeg.A zima još uvijek nije rekla zadnju riječ.
