Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio je analizu o predsjedničkim pomilovanjima u Crnoj Gori, u kojoj upozorava da postupak odlučivanja i dalje nije dovoljno uređen i da javnost nema uvid u razloge zbog kojih su pojedine molbe prihvaćene.
Prema podacima iz publikacije „Akt milosti ili privilegija bez obrazloženja – predsjednička pomilovanja u Crnoj Gori 2006–2026“, tokom posljednjih dvadeset godina predsjednici Crne Gore odlučivali su o ukupno 2.610 zahtjeva za pomilovanje, od kojih je usvojeno 516.
Analiza pokazuje da je bivši predsjednik Filip Vujanović tokom dva i po mandata odobrio 483 pomilovanja od ukupno 2.146 zahtjeva. Milo Đukanović je tokom svog mandata prihvatio 21 od 299 molbi, dok je aktuelni predsjednik Jakov Milatović do sada odobrio 12 od 165 zahtjeva.
Iz CGO-a ističu da problem nije prvenstveno u broju odobrenih pomilovanja, već u činjenici da zakoni ne propisuju jasne kriterijume na osnovu kojih se donose odluke, niti predsjednika obavezuju da obrazloži razloge zbog kojih je neko pomilovan.
Kako navode, građani zbog toga ne mogu znati da li su odluke donošene iz humanitarnih, zdravstvenih, porodičnih ili drugih razloga, što, prema njihovoj ocjeni, umanjuje transparentnost i može narušiti povjerenje u pravosudni sistem.
CGO podsjeća da su pomilovanja dodjeljivana i osobama osuđenim za ozbiljna krivična djela, uključujući nasilje, nasilje u porodici, zloupotrebu službenog položaja, krivična djela povezana sa drogama, nedozvoljeno držanje oružja i teža djela protiv bezbjednosti saobraćaja.
U publikaciji je napravljen i pregled rješenja u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Albaniji i Njemačkoj, uz zaključak da većina tih država predsjedničko pravo na pomilovanje prati većim stepenom institucionalne kontrole i transparentnosti.
Kao rješenje, CGO predlaže izmjene Zakona o pomilovanju kojima bi se jasno definisali kriterijumi za odlučivanje, uvela obaveza objavljivanja obrazloženih odluka, ojačala uloga Ministarstva pravde i propisali stroži uslovi ili zabrane pomilovanja za najteža krivična djela.
Iz ove organizacije poručuju da predsjednička diskrecija treba da postoji, ali da ne smije biti neograničena, neobrazložena i izvan javne kontrole.
Portal Analitika
