Devet godina nakon jednog od najpotresnijih slučajeva porodičnog nasilja u regionu, Branislava Katanić prisjetila se života svoje sestre Maje Đorđević i njenog sina Mihaila, koji su ubijeni 12. jula 2017. godine ispred Centra za socijalni rad u Rakovici.
U emotivnoj ispovijesti govorila je o Maji kao brižnoj majci, vrijednoj i požrtvovanoj ženi koja je, uprkos brojnim problemima, činila sve da njen sin ima bezbrižno djetinjstvo.
“Maja je vjerovala ljudima do posljednjeg dana. Bila je dobra i uvijek je mislila da će stvari krenuti nabolje. Možda ju je upravo to na kraju koštalo života”, ispričala je Branislava.
Prisjetila se i zajedničkog života, navodeći da je njena sestra, i nakon noćnih smjena, pronalazila snagu da vrijeme provodi sa djecom i posveti im svu pažnju.
Za malog Mihaila kaže da je bio izuzetno bistro i samostalno dijete.
“Imao je samo četiri godine, a bio je nevjerovatno snalažljiv. Bio je isti kao njegova majka”, rekla je.
Branislava je podsjetila da je Maja godinama prijavljivala nasilje i tražila zaštitu od institucija, ali da, prema njenim riječima, pomoć nije stigla na vrijeme.
Posebno ističe da je, iako je počinilac nakon zločina izvršio samoubistvo u pritvoru, ostao gorak osjećaj zbog toga što, kako tvrdi, niko od odgovornih u institucijama nije snosio ozbiljnije posljedice.
“Nijesam mogla da se radujem njegovoj smrti. To nije moglo da vrati Maju i Mihaila. Ni danas ne osjećam da je pravda zadovoljena”, poručila je Branislava.
Slučaj Maje Đorđević i njenog sina Mihaila i danas se često navodi kao jedan od primjera koji je otvorio pitanje odgovornosti institucija i zaštite žrtava porodičnog nasilja.
Mondo.rs
