Iako mnogi vjeruju da Bosna i Hercegovina ima jedinstven zakon koji reguliše prekid trudnoće, stvarnost je znatno složenija. U zemlji postoje tri različita pravna okvira, a u Federaciji BiH i danas je na snazi zakon donesen još 1977. godine, u vrijeme bivše Jugoslavije.
Taj propis, uz određene prateće izmjene, reguliše postupak prekida trudnoće već gotovo pola vijeka. Republika Srpska je 2008. godine usvojila novi zakon, dok Brčko distrikt ima zasebnu regulativu.
Prema važećem zakonu u Federaciji BiH, punoljetna i poslovno sposobna žena može zatražiti prekid trudnoće do desete sedmice trudnoće, pod uslovom da zahvat ne ugrožava njeno zdravlje ili život. O ispunjenosti medicinskih uslova odlučuje specijalista ginekologije i akušerstva, koji je dužan da se izjasni u roku od dva dana.
Nakon isteka deset sedmica procedura postaje znatno složenija. O zahtjevu tada odlučuje posebna komisija koju čine dva ljekara i socijalni radnik. Komisija razmatra slučajeve kada postoji opasnost po zdravlje trudnice, kada se očekuju teške razvojne anomalije ploda, kada je trudnoća posljedica krivičnog djela ili kada je riječ o maloljetnim i poslovno nesposobnim osobama.
Jedna od ključnih razlika između entiteta odnosi se na trudnoće starije od 20 sedmica. U Federaciji BiH zakon ne predviđa mogućnost odobravanja prekida trudnoće nakon tog perioda, dok u Republici Srpskoj u takvim slučajevima odluku može donijeti etički odbor zdravstvene ustanove.
Razlikuju se i prava ljekara. Zakon Republike Srpske prepoznaje institut priziva savjesti, koji omogućava ginekologu da odbije izvođenje zahvata iz moralnih ili vjerskih razloga, osim kada je ugrožen život pacijentkinje. Takva mogućnost nije propisana zakonodavstvom Federacije BiH ni Brčko distrikta.
Posebne odredbe odnose se na maloljetnice. U pravilu zahtjev podnose roditelji ili staratelji, ali zakon istovremeno propisuje da se prekid trudnoće ne može obaviti bez saglasnosti trudnice starije od 14 godina.
Iako je postupak zakonski dozvoljen, njegova dostupnost nije jednaka u svim dijelovima zemlje. Pojedine zdravstvene ustanove ne obavljaju ovu proceduru, negdje nedostaje medicinskog osoblja, a cijene zahvata razlikuju se od grada do grada. Osim kada postoje medicinske indikacije, troškove prekida trudnoće uglavnom snosi sama pacijentkinja.
Istraživanja pokazuju da je informisanost građana o ovoj temi veoma niska. Prema podacima Sarajevskog otvorenog centra iz 2026. godine, više od polovine ispitanika smatra da je slabo ili nikako upoznato sa zakonskim i medicinskim aspektima prekida trudnoće, dok svega osam odsto navodi da dobro poznaje ovu oblast.
Isto istraživanje pokazuje da većina građana podržava zakonsku dostupnost prekida trudnoće u određenim okolnostima, posebno kada je ugroženo zdravlje žene ili je trudnoća posljedica silovanja. Međutim, podrška je znatno manja kada su razlozi lične ili ekonomske prirode.
Autori analize zaključuju da najveći izazovi danas nisu samo sadržaj zakona, već njegova neujednačena primjena, različita dostupnost zdravstvenih usluga i nedovoljna informisanost građana.
klix.ba
