BANJALUKA – Dok se u strožijem centru grada šminkaju kafići i parkovi, na periferiji Banjaluke mještani i dalje žive u uslovima nedostojnim 21. vijeka. Stanovnici ogranka Ulice Nenada Kostića, tačnije dijela od broja 344 do broja 362 u naselju Zalužani, ogorčeni su na obećanja nadležnih i poručuju: „Više ne nasjedamo na laži!“
Pusta obećanja i 300 metara očaja
U ovom dijelu banjalučke ulice, umjesto modernog puta, ljude svakodnevno dočekuju oblaci prašine i krateri. Od ukupno 500 metara ovog ogranka, svega 200 metara je asfaltirano – i to, apsurdno, ne zaslugom grada, već privatnom inicijativom i posredstvom jedne mještanke (ime poznato redakciji).
Preostalih 300 metara ostalo je zaboravljeno. Rupe, makadam i prašina svakodnevica su s kojom se ovi ljudi sami bore.
„Svaka jača kiša napravi nam potpuni potop. Automobili nam se uništavaju, troškovi popravki su ogromni, a o zdravlju naše djece koja udišu ovu prašinu niko ne razmišlja“, žale se ogorčeni mještani ovog dijela naselja.
„Zovu nas samo kad im treba glas!“
Mještani ističu da su se nebrojeno puta obraćali nadležnima u Gradskoj upravi, ali su svaki put naišli na zid ćutanja, nerazumijevanje i pusta, kozmetička obećanja. Ipak, svjesni su u kojem momentu postaju „bitni“.
- Izborna godina kao jedina nada: Stanovnici brojeva 344-362 otvoreno kažu da im jedina nada ostaje činjenica da je ovo izborna godina.
- Politička računica: „Samo nas zovu pred izbore, tada im trebaju naši glasovi. Čim se kutije zatvore, mi ponovo ostajemo sami u svojim kanalima i prašini“, poručuju ogorčeni mještani.
Komšije iz ovog dijela Zalužana iskreno se nadaju da će ovaj apel konačno doći do onih koji kroje gradski budžet, te da će se umjesto predizbornih obećanja, u njihov ogranak konačno doseliti bageri i asfalt.
Glas naroda se mora čuti – hoće li Gradska uprava reagovati ili će i ovaj put okrenuti glavu od mještana Ulice Nenada Kostića?
Autor: Milica Zeković
