Punih 22 godine nakon ubistva Duška Jovanovića, jednog od najpoznatijih crnogorskih novinara i osnivača lista “Dan”, ključna pitanja i dalje ostaju bez odgovora. Ko je pucao? Ko je naredio ubistvo? I zbog čega država ni poslije više od dvije decenije nije uspjela da rasvijetli zločin koji je potresao Crnu Goru?
Na godišnjicu atentata ponovo stižu poruke da slučaj mora biti riješen, ali konkretnih rezultata nema. Evropska komisija upozorila je da Crna Gora mora dati prioritet istragama napada na novinare i obezbijediti pravosudni epilog u ključnim neriješenim slučajevima.
Dok iz Brisela traže odgovore, domaće institucije uglavnom ostaju pri istim formulacijama – da je rad na predmetu intenziviran, da se saslušavaju svjedoci i sprovode nova vještačenja, ali bez detalja koji bi pokazali da je istraga zaista blizu raspleta.
Duško Jovanović ubijen je 27. maja 2004. godine ispred redakcije “Dana” u Podgorici. Za saučesništvo u zločinu osuđen je jedino Damir Mandić, dok nalogodavci i direktni izvršioci nikada nijesu otkriveni.
Posebnu sumnju godinama izazivaju brojni propusti u istrazi. Jedan od ključnih dokaza – “golf” iz kojeg je, prema sumnjama, pucano na Jovanovića – godinama je bio ostavljen bez adekvatne zaštite, izložen propadanju i uništavanju mogućih DNK tragova.
Prema dokumentaciji do koje je došao “Dan”, vozilo je još 2019. godine premješteno sa policijskog parkinga u krug kasarne “Masline”, gdje se i danas nalazi. Advokati i članovi Komisije za praćenje istraga napada na novinare upozoravaju da je riječ o ozbiljnom propustu koji je mogao dodatno ugroziti istragu.
Advokat Nebojša Asanović poručio je da više nije dovoljno govoriti samo o “greškama” i “propustima”, već da se mora utvrditi da li su u pitanju teške nezakonitosti i ko za njih snosi odgovornost.
“Javnost mora da zna ko je griješio u istrazi i da li su ti propusti bili slučajni ili namjerni”, naveo je Asanović.
Iz Višeg državnog tužilaštva saopšteno je da je saslušano više od 40 osoba i da se kontinuirano sprovode nova vještačenja i međunarodne provjere, ali bez preciziranja kakvi su rezultati tih aktivnosti.
U međuvremenu, vrijeme prolazi, svjedoci umiru, dokazi propadaju, a porodica Duška Jovanovića i dalje čeka pravdu.
