U trenutku kada se globalna politička scena lomi pod pritiscima kakvi nisu viđeni decenijama, vrh Republike Srpske stajao je danas u samom srcu ruske moći, šaljući poruku koja će odjeknuti daleko izvan granica Balkana. Na svečanom prijemu u Kremlju, Vladimir Putin ugostio je delegaciju Srpske, a Milorad Dodik je direktno iz Moskve poručio ono što su mnogi naslućivali – srpski i ruski narod vezani su neraskidivim, bratskim nitima koje nikakvi ultimatumi ne mogu pokidati.
Ovaj susret nije bio samo dio protokola povodom Dana pobjede nad fašizmom; to je bila demonstracija prkosa i političke dosljednosti. Dok su se drugi sklanjali, Siniša Karan, Nenad Stevandić i Milorad Dodik stajali su uz ruskog lidera, podsjećajući svijet da Republika Srpska ne zaboravlja istorijsku ulogu ruskog naroda u oslobađanju Evrope, ali i da ne odustaje od svojih tradicionalnih prijatelja u trenucima kada je to najteže. Dodikove riječi o “prijateljskim i bratskim odnosima” nisu samo diplomatska fraza, već jasan signal da Banjaluka svoj strateški put i dalje vidi u saradnji sa Moskvom, insistirajući na međusobnom poštovanju koje, kako kažu, na nekim drugim adresama često izostaje.
Dok se u zapadnim centrima moći svako rukovanje sa Putinom analizira pod lupom, u Republici Srpskoj se ovaj susret doživljava kao potvrda nacionalnog dostojanstva. Biti gost u Kremlju u danima kada se ispisuje nova istorija svijeta, za delegaciju Srpske je dokaz da mala Republika može imati veliki značaj na globalnoj mapi. Poruka iz Moskve je jasna: saradnja se nastavlja, veze se produbljuju, a tradicija ostaje jedini kompas koji Srpska priznaje. Pitanje koje ostaje u vazduhu nije “zašto su tamo”, već kakve će plodove ovi razgovori donijeti narodu koji sa zebnjom, ali i nadom, prati svaki korak svojih lidera na Crvenom trgu. Istorija se danas nije samo obilježavala, ona se u Kremlju ponovo stvarala.
