U tišini Kulturnog centra Banski dvor, koja je parala uši jače od bilo kakvog krika, Banjaluka se danas oprostila od Bobana Kusturića. Među stotinama onih koji su došli da odaju posljednju počast načelniku Uprave za vazduhoplovstvo, najteži trenutak bio je govor Milorada Dodika. Vidno potresen, predsjednik SNSD-a nije skrivao suze, priznajući pred punom salom da mu ovaj trenutak oduzima dah i snagu da izgovori bilo šta smisleno, dok se oprašta od čovjeka kojem je godinama povjeravao sopstveni život na nebu.
Dodik je kroz jecaje podsjetio na sate provedene u vazduhu sa Kusturićem, ističući da je on bio najbolji pilot kojeg je poznavao – čovjek uz kojeg je svako bio siguran. Ipak, ono što najviše boli prijatelje stradalog heroja jeste činjenica da je Kusturić, uprkos hiljadama spasenih života, u sebi nosio nevidljiv teret. “Nisam znao da je nosio tajne u sebi”, rekao je Dodik, naglašavajući da Boban nikada nije iznosio svoje muke, jer su mu tuđi problemi uvijek bili važniji od sopstvenih. Njegova nesebičnost bila je njegova najveća vrlina, ali se ispostavila i kao najteži krst koji je nosio.
Poseban fokus govora bio je na Kusturićevoj neizmjernoj ljubavi prema kćerki, o kojoj je, prema Dodikovim riječima, neprestano pričao. Ta ljudska strana, toplina oca i prijatelja, danas je bila u prvom planu ispred svih odlikovanja i funkcija. “Boban zaslužuje da mu zahvalimo što je bio hrabar i veličanstven u pomoći drugima, ali svoj život nije mogao spasiti”, poručio je Dodik, upućujući riječi utjehe porodici da budu ponosni na čovjeka koji Republiku Srpsku nikada nije odvajao od sopstvenog doma. Uz poruku “slava ti”, Srpska je danas u vječnost ispratila pilota koji je, iako je dotakao nebo bezbroj puta, ostao čvrsto prizemljen u svojoj dobroti i požrtvovanosti.
